Drniš

Obrazovanje

    Osnovna škola Antun Mihanović-Petropoljski
    Srednja škola Ivan Meštrović
    Glazbena škola Krsto Odak
    Tamburaški orkestar Krsto Odak
    Gradski puhački orkestar Drniš
    Gradski pjevački zbor NEUMA

Šport

    HNK DOŠK Drniš
    Košarkaški klub DOŠK
    Karate klub Drniš
    Planinarsko društvo Promina

Udruge

    Udruga Žena Drniš
    Udruga proizvođača drniškog pršuta
    Udruga vinogradara Debit Drniš
    Udruga proizvođača mlijeka Čikola
    Drniške mažoretkinje
    Kinološka udruga Drniš
    Lovačko društvo Kamenjarka Drniš
    DVD Drniš
    Udruga za promicanje kulturnog identiteta Dernis

Drniš

Spomenici i znamenitosti

Gradina Drniš
Tvrđava Kamičak
Utvrda Ključica
Utvrda Nečven
Utvrda Bogočin - Vilin Grad
Poljana centar
Vrelo Života, Ivan Meštrović
ostaci minareta jedne od nekadašnjih pet drniških džamija iz turskog doba
Orači, Ivan Meštrović
Visovac
Roški slap
Drniški pršut

U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke crkve:

Crkva Sv. Ante Padovanskog, sagrađena sredinom šesnaestog stoljeća.

Crkva Sv. Roka, druga je područna crkva u Drnišu. Sagrađena je tisuću sedamsto sedamdeset i prve godine u godini velike epidemije kuge.

Župna Crkva Gospe od Ružarija (Ružarja) nalazi se u samom središtu Drniša. Sagrađena je u vremenu od tisuću osamsto sedamdeset i prve do tisuću osamsto osamdeset i šeste godine.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja s gradskim grobljem u Badnju koja je postojala još u srednjem vijeku.

U gradu postoje i dvije pravoslavna crkve:

Uspenija Bogorodice sagrađena je početkom dvadesetog stoljeća prema projektima Ć.M. Ivekovića.
Sv. Aranđel Mihailo pravoslavna grobljanska crkva na izlazu iz Drniša prema Splitu.

Drniš

Povijest

Prvi pisani spomen Drniša potječe iz 15. st. Naime, u spisu šibenskog notara Georgija q. Lorenza ( Grgo pok. Lovre) zabilježeno je da je 08. ožujka 1494. Rada, kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa ( sub urbum Dernis). To je dakle, za sada, krštenica Drniša koja otklanja mogućnost dosadašnjeg tumačenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku). Kad već spominjemo nagađanja valja spomenuti i mišljenje pokojnog uvaženog povjesničara Frane Dujmovića da se Drniš prvi puta spominje pod imenom Ključić oko 1340. godine. Prodiranje Turaka u Dalmaciju započinje već od 1415. godine od kada je ovaj kraj izložen kontinuiranoj pljački i paležu, a 1522. g. Drniš i susjedni gradovi Knin i Skradin padaju pod tursku vlast. Već od 1528. godine uspostavlja se stalna sudska ispostava – nahija u Drnišu..

Gradina je registrirana kao spomenik kulture u Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Šibeniku pod brojem 147. Ostatci sadašnje tvrđave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrđave ( vlasništvo Nelipića), a centralna kula i sjeveroistočni obrambeni zid su iz turskog vremena. U tursko doba, do pred početak Kandijskog rata ( 1647.g.) Drniš je imao, po Elviji Čelebiji 200-300 domaćinstava i pet džamija. Grad je bio opskrbljen tekućom vodom s Promine , a na Čikoli je bilo nekoliko mostova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz 1708. g. U to vrijeme Drniš je imao status kasabe(varoši) i bio je središte nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib ( zamjenik kadije odnosno šef sudske ispostave) koji je bio podređen kadiji u Skradinu.

Ti objekti su građeni u vojno-upravne svrhe, ali su označili početak novog Drniša sa centrom na Poljani, gdje je i danas. 1783. godine gradi se zgrada mletačkog suda (stara općinska zgrada), iza crkve sv. Ante, a 1790. kuće Milić-Štrkalj u donjem dijelu Drniša (u kojoj su odsjeli 1818. godine car Franjo I i 1875. godine car Franjo Josip prigodom svojih posjeta Drnišu. Nakon Venecije Drnišom vladaju Austrija (1798. – 1806.), pa na kratko Francuska ( 1806. – 1813.) i onda opet Austrija do 1918.

U Drugom svjetskom ratu Drniš je poprište stradanja ustaša partizana i četnika poticano od strane Talijana i Njemaca. Zajednički život Hrvata i Srba u socijalističkoj Jugoslaviji trajao je do 1990. godine kada su provedeni prvi parlamentarni izbori, koji su rezultirali proglašenjem Republike Hrvatske.

Slijedom događanja, 16. rujna 1991. pobunjeni Srbi napadaju grad Drniš, čije je stanovništvo primorano naredne četiri godine provesti u progonstvu, sve do oslobađajuće vojno-redarstvene akcije Oluja 5. kolovoza 1995. kada se Drnišani konačno vraćaju svojim spaljenim i uništenim domovima, kako bi po tko zna koji put u povijesti obnovili svoj grad.

Drniš

Gospodarstvo

Girk Kalun d.d. - vapno kamen beton
TOF - tvornica oplemenjenih folija
Drnišplast - proizvodnja polietilenskih cijevi
Bramac - proizvodnja pokrovnog crijepa
Dalmacijavino Split R.J. Drniš - proizvodnja vina
Karbon d.d. - proizvodnja građevinskog ljepila i žbuke
Mikrosiverit Za Dom d.o.o. - eksploatacija kamena i proizvodnja građevinskog materijala
IPak - proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda
JKP "Rad" - komunalno poduzeće
Beton Lučko d.o.o.
DALMATI d.o.o. - etnografsko-turističko naselje
Hotel Park

Drniš

Drniš
Država	Hrvatska
Županija	Šibensko-kninska
Površina
- ukupna	355,00 km2
Stanovništvo (2001.)
- ukupno	3.332 stan.
Gradonačelnik	Josip Begonja
Dan grada	16. kolovoza
Zaštitnik	Sveti Rok
Poštanski broj	22320
Zemljovid
Drniš Drniš na zemljovidu Hrvatske

Drniš